Zadnje objave
Moja godina
Gledam u prazninu. sve bijelo, a fali mi poput vazduha svaka nenapisana riječ koju sam progutala i sakrila u sebi. Prazna bijela stranica na mom blogu, smije se hinjski i bezobrazno, kao da mi govori kolika sam budala, koliko sam riječi sakrila. Jeste, da, na licu mi...
Svadbeno veselje
„Oženi se onaj mali. Eto vraga, a nema ni dvadeset i koju a dovede ženu stariju od sebe. Uhvatila ga, on mlad, neiskusan ona sve prošla pa nađe njega balavca da mu ona sudi kako hoće. Neka kajaće se, ima vremena mlad je…“ Tako bi rekla moja pokojna ...
Ista ja
Mala crna haljina, otkriva gola koljena, taj odraz u ogledalu to nisam ja to je neka druga sav bol zaključala i pokušaj napravila. Smješka se ona hladno i nedorečeno „ma ne brini ti zbog mene, ja sam naučila da preživim, onako uz put odvažno i smjelo. Navikneš...
Zauvijek ti
U ruci šoljica kafe, vrela. Stojim kraj prozora nepomična, odsutna, gluha, nijema. Gledam sivilo jutra, kiša otužno svira i opet ta depresija nekako jalova. Htjela bih nešto reći ali toliko dugo sam pričala sama sa sobom da su riječi suvišne a misli toliko...
Demonstracija moći
Dan se završi ludo i pomahnitalo. više i ne znam koliko sam naredbi izvršila koje su toliko besmislene i neobične. Mislim da je ova moja nadređena potpuno nezadovoljna privatnim životom pa sve te nezadovoljštine usmjerila na nas obične radnike. Pojma nemam šta joj...
Opet neka tužna priča
Sjedim zurim u praznu stranicu. Prsti već napeti ostaju ukočeni. I mozak prazan bez stvaranja bez moći. Kažu da djela nastaju sama onda kad laktove ožuljaš o sto i napregneš mozak i pišeš i pišeš. A ja i dalje zurim u prazno ko pomahnitali pijanac polovično...
Sivo jutro
Još jedno sumorno jutro. Kao da se ova jesen okomila da naglo i bez pravdanja ubije svaki znak onog divnog ljeta. Ulazim u hladno sivilo velikog hola. Na tijelu osjećam još uvijek vrelinu od prethodne večeri, miluje me, grije već uveliko zaleđenu nutrinu. ...