Vjetar

Nedjeljno jutro, svijetlo sunčano. Proljeće, a hladno. Vjetar me toliko nervira da bi se kad bih mogla potukla sa njim. Užas! Užas! Nije mi jasno kako može ovoliko duvati, iscrpljujuće. Ponekad imam osjećaj da grabim zrak kad krene duvati. Ovakav vijetar još nisam...

Moja godina

Gledam u prazninu. sve bijelo, a fali mi poput vazduha svaka nenapisana riječ koju sam progutala i sakrila u sebi. Prazna bijela stranica na mom blogu, smije se hinjski i bezobrazno, kao da mi govori kolika sam budala, koliko sam riječi sakrila. Jeste, da, na licu mi...
More je baš nemirno

More je baš nemirno

Čini mi se da kad si na moru tačnije o predivnoj morskoj plaži a pritom okružen različitim grupama ljudi koji pritom svi govore različite jezike zaboravis da trebaš izgledati savršeno. To neko opušteno stanje svijesti potpuno pomuti razum i rasuđivanje da ne misliš...
Na lijepom plavom Jadranu

Na lijepom plavom Jadranu

Treci dan morskog plavetnila, mozda i drugi, ne znam vise ni sama mozak mi nekako pluta. A tek da se sjetim koji je danas datum, eh teško veoma teško.  Sunce daleko gore iznad nas a prži ko ludo a od njega nas spasilo samo pet, šest ili deset oblaka (ko ih još...
Ima još normalnih ljudi

Ima još normalnih ljudi

Danas jedno ljudsko biće ne može normalno ući ni u jednu prostoriju u ovom bolesnom gradu gdje bi trebalo da su naše socijalne vještine u potpunosti razvijene i usvojene. Nema ni najmanje mogućnosti da ljudi u bilo kojoj prilici pokažu da su potpuno normalni i...
Da sam pila, pila sam….

Da sam pila, pila sam….

Jedna,dvije, tri i ko zna koliko još do kraja večeri popijeng vina. Simpatična, gotovo da bi se mogla reći čak i simpatična atmosfera. Upravo počinje, uživo naravno „Hajde noćas mi dođi ja bez tebe ne znam, ja bez tebe ne smijem“. Naravno piju svi u onom...