Vjetar

Nedjeljno jutro, svijetlo sunčano. Proljeće, a hladno. Vjetar me toliko nervira da bi se kad bih mogla potukla sa njim. Užas! Užas! Nije mi jasno kako može ovoliko duvati, iscrpljujuće. Ponekad imam osjećaj da grabim zrak kad krene duvati. Ovakav vijetar još nisam...

Moja godina

Gledam u prazninu. sve bijelo, a fali mi poput vazduha svaka nenapisana riječ koju sam progutala i sakrila u sebi. Prazna bijela stranica na mom blogu, smije se hinjski i bezobrazno, kao da mi govori kolika sam budala, koliko sam riječi sakrila. Jeste, da, na licu mi...