NJemački filozof Imanuel Kant je dobro definisao unutrašnji napor duha koji pojedinac mora da preduzme da bi pobjedio uticaje koji ga pritiskaju spolja:
„Svakom pojedincu je, dakle, teško da se izvuče iz nezrelosti koja je skoroo postala njegova priroda. Onju je čak zavolio i nije za sadastvarno sposoban da se služi svojim sopstvenim razumom, jer mu je nikada nije bilo dopušteno da taj pokušaj učini. Pravila i formule, ta mehanička oruđa umne potrebe, ili štaviše zloupotreba wegove prirode obdarenosti, jesu okovi neprestane nezrelosti. Onaj ko bi ih odbacio, ipak bi napravio samo nesiguran skokpreko užasnog šanca, budući da nije naviknut na tako slobodan pokret. Otuda ima samo malo onih kojima je pošlo za rukom da se vlastitim njegovanjem svoga duha izbave iz stanja nezrelosti i da svoj hod ipak učine sigurnim.“ (Imanuel Kant, Um i sloboda)
Ko želi u svakom momentu može da pokaže čvrstinu ispravnog karaktera. Nerjetko uslovi za formiranje ljudskog karaktera nisu u cjelosti i uvijek ispunjeni jer mnogi od tih ljudi nisu svjesni da su izmanipuslisani od rođenja pa dalje kroz školovanje i najgore vjerujući u „vrhovne državne organe“ koji im kroje državu i „sile“ ih da žive po pravilima i normama koje su u malom procentu ljudima apsolutno apsurdni. Kad posmatram iz prikrajka vjerujem u dobronamjernost bar većine ljudi jer bi u tom slučaju iz njihove dobronamjernosti proizašlo njihovo osvješćivanje koje bi dalje dovelo do reformacije društva, njegovog uređenja i blagoslovima logike u svim oblicima. Jer definitivno pri samom ulasku u Bosnu sva logika prestaje.
Kako logika prestaje? Nije logika kriva, krivi su ljudi nezreli i izmanipulisani u strahu od premjena i ako su u stalnoj težnji za tim promjenama ali kako zaboga nešto promjeniti jer je tad nužna izmjena navika pa tek rutina izvršavanja tih navika. Zato ljudi, ovaj narod koji svaki dan posmatram kao sličice u crtanim filmovima ostaje u svojim okvirima, ograničen, izmanipulisan, zajedno sa Bosnom u kojoj logike nema. E bez te logike nema ni sitnih radosti nema iskrenih pogleda, slobodnih riječi osim licemjerstva obavijenog oko nas kao svileni prozirni šal oko umorne stare dame. Neprihvatljivo, strašno ali zaista i ne nazirem u bližoj budućnosti da se narod u Bosni pa čak i sam pojedinac izvuče iz nezrelosti koja zaista postaje njegova priroda, a čvrstina karaktera koja bi se trebala pokazati sasvim i u potpunosti je ugušena.