Ponovo ti

Ponovo ti

Spustila sam glavu po ko zna koji put na tvoje grudi i ništa. Pogledom te milovala a duša samo zaplakala. Ruke ti pružila prazninu zagrlila. Ostao si jak i snažan, silnom mirnoćom okovan. Bacio si pred mene ruže nemira, okrenuo leđa i bez glasa odšetao. Otišao si tako...
Samo riječi

Samo riječi

Znaš da više nisam ja, da je srce, nakrivljeno puklo na pola. I kad naslonim glavu na tvoje rame u duši jecaj se promuklo smije. Kad me tvoja ruka tišinom nježnosti obgrli na licu trag se nevidljive suze otisne. Znaš da posle umornih dana moj smijeh samo je trag...
Težina

Težina

I opet ta težina se prolama. Svojom izbezumljenom hladnoćom udara, odbija se i vraća na moja umorna pleća. Ni glasa nisam pustila a tako bih kriknula od stravičnosti što kao nož utrobu mi para. Suza mi tako lomljiva lice načela, pogled sam sakrila kao mučenik životu...
Moj mir

Moj mir

Ponekad u tišini ove sobe tražim mir. Dok sa krova ledenice bolno se kidaju ja bježim u mir zidova svojih. Bježim od realnosti surovog dana, drskog ugriza što dušu mi nače, radost izblijedi. Ustanem ja i izađem na taj hladan dan i drhti mi tijelo ali radim, smijem se,...
Imam razlog da ćutim

Imam razlog da ćutim

Znam da ćutim i sad kao  nekad. Ćutala sam da bi te zadržala a svaka tvoja mana bila je tako malena. Ćutala sam jer sam mislila da je ljubav ono što me pokreće, ono što mi daje snagu. Ćutala sam i nisam znala da i pored ćutanja tvoj korak je tiho produžio dalje od...
Ćutanje

Ćutanje

Ja sam od onih koji je bezdušno ćute. Hladnoćom krijem riječi i ne odvajam se od uspomena. Samo ponekad  poželim dignuti glas, možda vrisnuti da mi je svega dosta ali uspomene me za rukav vuku i  ostajem robinja, okovana lancima kao olovo teškim. Tuga mi siromašna,...