aaaaaaaa„Snežno  dete“  je  roman  prvenac  Ejovin  Ajvi.  Inteligentno,  odvažno  i  bajkovito  napisan.

Roman  uz  koji  poželite  oko  sebe ušuškanu, toplu, čupavu  dekicu,  dok  u  pozadini  čujete lagano  pucketanje vatre  a  pod  nosom  osjetite   miris  tople  čokolade.   Idila  stvorena  za  dobru  knjigu.

Jeste, vjerujte  čim  se  dohvatite  ove  knjige  nećete   je  moći ispustiti  iz  ruku.  Dugo ,  zaista dugo  nisam  bila  u  prilici  da  pročitam  ovako  nešto  prefinjeno  i  toplo.

Ova  knjiga  mi  je  razbila  sve  predrasude  o  sivoj,  hladnoj,  ledom  i  snijegom  okovanoj  Aljasci.

Sve  do  sad  Aljaska koju poznajem  samo  preko  časopisa i  putopisa  ili  iz  knjiga  različitih  žanrova  bila  mi je  daleka  i  siva,  zemlja  bez  nade,  nasukan  brod  usred  pustog  mora.  Međutim   kroz  ovaj  roman upoznajem  sasvim  drugu  stvarnost,  druge  mogućnosti,  život  u  korak sa  nadanjem,  bjelinom,  sitnicama  koje  čovjeka  mogu  nevjerovatno  usrećiti.  Ejovin  čitaoca  svog  romana tako  suptilno  uvodi  u  svijet  gdje  dobra volja  jednog  čovjeka može  drugog  čovjeka  podići  kao feniks  iz  pepela. 

Stranice  su  se  lijepile  za  moje prste u  stalnom  iščekivanju  daljeg  razvoja  događaja.  Ovaj  roman  pokazao  je  sve  dobre  i  loše  strane  života,  svu  patnju  koja  čovjeka  može  zadesiti  ali  i  ljubav  i  privrženost ,  poštovanje,  odgovornost  koja  je  neminovna  za  različite  životne  prilike.

Sva  naša  neispunjenost, naša nezadovoljstva , težnje  i  nadanja  ostvare  se   u  životu  kad  najmanje  očekujemo  samo  u  drugom  obliku  i  u  vrijeme  kad nam  je  to  najpotrebnije.

Ejovin   kao  da  je  sa  jednim   jedinim  ciljem  pisala  i  cijelo  vrijeme  poručivala  čitaocu   da ne gubi  nadu  da  uvijek  postoji ono „svjetlo  na  kraju tunela“.

Svaka  riječ  u  opisu  ovog  romana  je  apsolutno  suvišna. Ne bi  se  jasno  mogao  opisati  doživljaj   ovog  romana,  treba  pročitati  i  shvatiti,  treba  osjetiti  i  doživjeti.  Stvarnost  opisana  na  tako  topao  način  da  i  crno  postaje  bjelo,  da  jedna  zajednica  samo  privrženošću  i  vjerom  može  opstati  i  trajati  i  dobiti   nagradu  kad  se  najmanje nadamo  i  to  u  obliku  koje  nam  ispunjava  i  srce  i  dušu.

Bračni  par  koji nas  upoznaje  sa s vim svojim  nedaćama,  strahovima  i  bolom  zbog  gubitka  djeteta  ne  gubi  nadu, oni tu  nadu  pothranjuju.  Čak i   u  momentima  dok    su  gubili  prisnost,  u  danima  dok  su  kao  nijemi  stranci  sjedili  za trpezom  i  dijelili  postelju  nisu  gubili  vjeru  jedno  u  drugo.  Čak i  kad  im  se  počela  ukazivati  prilika  potkovana  starom  bajkom  budeći  sve  roditeljske  instikte  vjera  jedno  u  drugo  i  zdrav  razum  iz  neimaštine  kako ekonomske  tako  i  duhovne  dizala  je  ovaj  bračni  par. I  onda  kad  postane  sve  prolazno  kad  stanemo  na  sam  prag  života   dodirujući  starost  izrezbarenu  borama  i  bremenom  života  ispunjenje  roditeljskih  osjećaja  postaje  im  blizak  saputnik  i  nagovještaj  mira  i  spokoja.

Inteligentan  roman  sa  svakom  riječi  u  rečenici  napisan  baš onako kako treba,  a svaka  rečenica  nanizana  smisleno,  uobličena  i  sa  porukom.

Treba  pročitati  ovu  bajkovitu  priču   jer  čitajući  neće  biti   mjesta  ni  mrvici  razočarenja.