Veličanstvena Rusija kako danas tako i u vrijeme Staljina. Čitajući osjećam strah ljudi koji gaze tu nepreglednu zemlju u njemom sivilu i hladnoći. Patnju naroda ograničenog po svim pitanjima pez prava glasa i milion ograničenja. Ljudi nestaju, vrata se zatvaraju pred okrutnim karakterom jednog vođe. Živjeći u skučenim prostorima baveći se onim što vole tek onoliko koliko opet želje jednog vođe dozvoljavaju a znati da si pod budnim okom posmatrača ili tadašnjih špijuna. Staljinova Rusija hladna, siva i ograničena. I ko kaže da se baš u takvoj Rusiji ne može roditi jaka, topla i romantična ljubav isprepletena tajnama i željom za bjegom iz realnog stanja tadašnje države. Dafni Kalotaj u knjizi Ruska zima dokazuje da ljubav ne bira vrijeme, mjesto i mogućnosti. Jednostavno, kakve god okolnosti da postoje oko nas ljubav nas vreba kad se najmanje nadamo. Ona u knjizi glavnu junakinju Ninu Revsku opisuje kao duhovitu, jaku mladu ženu koja i pored sivila Rusije ostvaruje svoje želje. Priča o snazi jedne mlade žene kroz njezino djetinjstvo, mladost i veliki uspjeh baletske zvijezde budi tople emocije i želju da pomno čitamo svaki novi red. Dok čitamo svaka stranica daje nagovještaj otkrivanja tajne koju mlada žena dugo čuva u sebi. Tajne o kolekciji nakita koji je veže za dvoje ljudi iz prošlosti što upotpunosti mijenja njen život.
Ruska zima