Zadnjih par mjeseci sam u neprestanom traganju za knjigom čiji sadržaj će me pomjeriti smjesta i ostaviti bez daha. Nisam ni slutila da će to biti jedan istorijski roman. Istorija koja je već uveliko ispričana i zapamćena kod širih narodnih masa data mi je na jedan topal i specifičan način. u suštini nisam pročitala ništa što mi već nije bilo poznati ali stil pisanja me toliko očarao da su mi se prsti lijepili za svaku stranicu knjige koju sam naprosto „gutala“.
Da bude jasno do sad nisam pročitala niti jednu knjigu Philippe Gregory, ne zato što sam smatrala da je kao pisac loša već zato što je pisala za mene o već poznatoj tematici. Ali eto, prevarila sam se.
Pogledala sam i ekranizaciju knjige Druga Bolenova kći koju je napisala pomenuta autorka ali ništa me nije privlačilo da pročitam i ovu knjigu a niti bilo koju drugu njenu knjigu. sasvim slučajno, jer mi već mjesecima stoji na polici skupljajući prašinu, uzeh da pročitam Princezu i kraljicu. Mom oduševljenju nijebilo kraja. Stil i način pisanja ove autorke je prosto nevjerovatan. Ona nam Katalinu odnosno Katarinu Aragonsku opisuje na jedan snažan postojan način. Čitajući stiče se utisak da žena svojom postojanošću, dostojanstvom, mentalnom jačinom može pomjeriti svjet i poremetiti ovozemaljski sklad. Katarina od same spoznaje sebe kao djeteta i individualne ličnosti zna da će biti kraljica Engleske kad za to dođe vrijeme a to je udaja već u petnaestoj godini za princa Artura pretedenta na Englesko prjestolje, Vaspitana samo za kraljicu u duši ratnica koja se identifikovala sa majkom kraljicom Izabelom ne posustaje i nesalomivo trpi snažne životne udarce i penje se do samog vrha do kraljevske krune.
Laž koja je vjerovatno jedna od najvećih u Engleskom kraljevstvu Katarini je bilaodskočna daska do cilja i ispunjenjenog obećanja koje je dala suprugu na samrtničkoj postelji. Svi njeni potezi i odluke koje je donjela kao Engleska kraljica bili u zajedništvu sa duhom njenog voljenog pokojnog muža princa Artura.
Katarina je bila veoma popularna u narodu, i kao princeza od Velsa i kao kraljica. Iako kao kraljica pratilja nije imala pravne ovlasti, upravljala je nacijom kao regent 1513. godine dok je njen muž vršio invaziju na Francusku. Za vrijeme njenog regentstva Englezi su pobijedili Škote koji su pokušali iskoristiti kraljevu odsutnost. Svoje ratničke nagone usmjerila je ka osvajanju Škotske i na taj način pokazala da jedna žena svojom postojanom hrabrošću i voljom može osvojiti većinu onoga što poželi i da je za takvu ženu svijet premali a granice nepostojeće.
Ovaj dio istorije nam je već poznat ali način na koji autor knjige opisuje hladnu Englesku zemlju u odnosu na toplu i svježu Špansku klimu stvara milion slika i sličica. Opisujući Španiju jednostavno osjetite miris biljaka tog vremena, a mirisna ulja iz kupatila zagolicaju vam nozdrve. Engleska mi potpuno dolazi u neki drugi plan, hladna, nametljiva, intrigantna i nevjerovatno prljava. Nekako mi je postala jasna ta njihova hladnoća i nerazumljivi humor jer svaka topla i emotivno jaka osoba morala je postati dio košmara i Engleskih tmurnih umova da bi opstala i vladala kraljevstvom koje ne daje zahvalnost i ne pokazuje odanost osim trenutka u kom postoje.
Zaista vrijedno čitanja i utrošenog svakog sata nad ovom knjigom.