Reci koje su sjene noćas zaspale,
ko je nebu ukrao zlaćane boje,
dodirni mi ruke
i reci ko je ukrao njihovu sreću.
Zaboravi, ne reci ništa
samo pomiluj uspavane sjene
došapni im neke setne balade, 
jer ja nisam ja
to nije moje djelo
slika se stvorila sama
duša je negdje odlutala
i samo je nastala
ova isprekidana pjesma.
Pogledaj šume kako venu
osjeti miris vedrine i ljeta,
reci zvijezdi da čuvaš
njen sjaja
i samo me natjeraj da volim
jer to nisam ja
to je pjesma izgubljene rječi,
to je ptica bez leta,
i šta si ti,
mojoj duši neznanac.
Daću ti kalendar mojih snova
baladu besane noći
i mogu ti pričati do zore
ali to nisam ja,
to je skitnica mojih odaja.
Reci sad kad zvijeri umiru
ili zauvjek ćuti
i pomiluj me pogledom
pokaži mi kako se voli.
Ukradi bisernu suzu
poveži niti,
ti, neznanče moje duše,
reci nebu, reci magli
kuda te ova pjesma vodi
kad imaš sve
neke note ljubavi,
a ja,
gdje se to moja duga izgubila
koja je to balada sebi odnijela.
Reci mi možda ti znaš,
pomiluj me pogledom i
pokaži kako se voli…
