Ruka na licu, kao vizija
suza briše trag uspomena
budi mi ljubavnik, budi mi prijatelj
samo dodir kao osjećaj, topao blag u grudima.
Hladnoća tu, opet u grudima
život nestaje, gubi se trag
okrećem se u stranu
vene ruža, što je ljubav značila.
Ostajem sama, kao srna plašljiva
nadam se nekim drugim snovima
a ostaje samo dodir na usnama
i neki plamičak kao jedina uspomena.
O kako bih voljela opet
osjetiti miris mora, poljubac leptira
ali lišće već žuti i opada
moju dušu jesen uvija.
Nečujna magla me pokriva
zvuk noći me doziva
odlazim negdje daleko
postajem samo sjena jednog života…
19.12.2000.