Nema više tihog noćnog šaputanja
nekih dragih besciljnih lutanja
pitam se gdje sve nestade
moj prijatelju, moja ljubavi.
Ponekad me Mjecec podsjeti
na topao pogled, dragi osmjeh
i čini se kao nekad
ti i ja i slatka tišina.
Vjetar mi u prolazu došapne:
„Hej malena tvoji poljupci
još uvijek žive na njegovim usnama
u plamenu prolaznog života.“
Toliko godina između nas,
toliko života nas veže
toliko tajni, sreće, prijateljstva
i neke niti ljubavi tihe, skrivene.
Nema više tvog dodira
tvojih usana, tvog zagrljaja
i poželim samo još jednom
poljubiti, zagrliti, osjetiti…
7.6.2001.