Posvetiću ti ovu pjesmu
kao kad lišće opada u proljeće
jer predugo tvoje ime
traje na mojim usnama.
Sačiniću riječi od tvojih poljubaca
posvetiću ti ovu pjesmu
kao što slikar slika
predivnu plavooku ženu
jer predugo u srcu traje ljubav.
Dok snježne pahulje padaju
na tvoje lice
stvoriću od njih lanac želja
stvoriću od njih pjesmu za tebe.
Ti, moje nemirno lane
i dalje lutaj od grada do grada,
od zagrljaja do zagrljaja
ja, sklopiću ruke i prokleti
ove suze što teku bez prestanka.
posvetiću ti ovu pjesmu
dok se poljem širi miris zime
i lutaće moje misli
moj pogled ići u daljinu
a ja,
čekaću ispod neba požude
i osjećati tople vjetrove
što su me tebi nosili
sačiniću riječi od snježnih pahulja
staviću ih u kutiju sreće
u šarenilo boja, neka topla ljeta
da se tope sa požudom
jer predugo, predugo
traje tvoje ime na mojim usnama.
Reći ću južnim vjetrovima
da te prate na tvojim pohodima
i reći ću morima da ponekad
zagrle tvoje osmjehe i
ostave ih za mene
u nekim budućim snovima.
Posvetiću ti pjesmu
ne lažnu, nego iz srca
da ti je šapnu lastavice
u nekim dalekim letovima.
A ti moje nemirno lane
i dalje lutaj, traži i osvajaj
jer morala sam nekom reći
morala sam nebu otkriti tajnu
da nebu kažem da te čuva
dok sam ti ja na ivici suza
jer predugo traje ova ljubavna tuga…
27.1.2002.