Vraćam se na početak nečeg davno izgubljenog
da vratim neki osmjeh i radost.
Da ispišem stara imena,
da čujem one setne pjesme
jer nemir je napravio orkan
u moru prošlosti
ili se ja to varam.
Ne ja se ne vraćam
ja odavno živim u dalekoj prošlosti,
vidim djetinja lica,
strah i odrastanje.
Negdje smo tu svoj ideal posadili
djetinjstvo sakrili.
A gdje smo sad,
sve je prah i pepeo
šarenilo boja, neisanjanih snova.
O pa ja sam tu ostavila ideal svojih želja.
A ti si slao skrivene poglede
sramežljive i daleke.
U prolazu mi čupao kosu
poklanjao čokoladu.
I boli me, a možda i ne
rijeka djetinjstva, mladih dana
je već odavno potekla.
Sunce je bacilo novi sjaj.
Ali ne vrijedi kad se ja
još uvijek sjećam
i hodam linijom prošlosti.
Letim na oblacima iskričavog djetinjstva.
Vidim skrivene, sramežljive poglede,
vidim sjene ispred sebe.
A mi smo odrasli i otišli
ostale su samo te sjene prošlosti!
2001.godina