Ne bih da se sjetim ali ružičaste sjenke talasaju iznad moje granice postojanja. Mogla bih koračati decenijama I ne bih se sjetila da ova jesnja kiša nije zakucala sjetno na moje prozore. Bio si svjetlost dana koja se protezala i neprestano radovala. Mogla sam sklupčana ležati uz tvoje tijelo jutrima, noćima i ne bi ustala. Dok si spavao krišom sam te posmatrala, upijala tvoj miris i lagano te voljela. Ne bih se sjetila da me prozračna jesenja melodija jutros nije probudila i donjela mi tebe. Vučem se ispijeno ulicama, očekujem da te sretnem očekujem tvoj osmjeh…I šta kad te vidim? Samo slabašan odjek tvog pogleda na meni. Desio si mi se tiho kao miris ove jesenje kiše, a ja ne bih da se sjetim jer mi ne daju da te volim. Kradu te neke tuđe priče, neke tuđe oči. Smještaju te u momente daleko od mene. I kad pomislim da nisi dio mene, da kiše su prestale, desiš mi se iznova.Vratim se beskrajnim lutanjima. Ponovo ležim uz tvoje tjelo. Vraćam ti se nesebično, raširenih krila ptice selice.
Ne bih se sjetila, al vraćam se iznova i iznova. Moji povratci nižu se kao opalo lišće sa drveća. Posle svakog povratka ostaje samo miris jeseni, miris tebe, miris ljubavi. Zaborav mi davno okrenuo leđa, vučem ga poslednjom snagom, jer ne bih se sjećala sa tim zaboravom bih se družila. I dalje besciljno lutam, čekam da noć svoje zavjese spusti. Čekam da te kroz noćnu tišinu osjetim. Čekam trenutak u tvojim rukama. Čekam trag na mojim usnama.
Danas si prošao pored mene, skriven pogled mi uputio. Ostala sam kao ogoljeno drvo, uplašena. Znam možda sutra, doći ćeš šapatom, razbiti strah stvoriti iluzije jedne ljubavi. Trajaće dok sam sklupčana, hranjena požudom pored tvog tjela. Nestaćeš sa cvrkutom prvih ptica a ja ću ostati grleći jastuk tvojih mirisa. Ponovo besciljno lutam tražim horizont kojem bih se okrenula. Ne bih se sjećala al miris je jači od mene,iznova me doziva. Tvoja taština me otupjela. Vraćam ti se sad već kad god ti poželiš. Postajem rob tvojim hirovima, tvojim potrebama. Nema ni dana da me svaka tvoja sitnica ne podsjeti na kišne noći, tvoj dah na mom tjelu. Osjećam svaki trag duboko utkan u svaku moju poru,a nedaju mi da te volim. Ne bih te se sjećala ali okvir si mojih želja, ti si iluzija mojih snova i vraćam ti se svaki put dok nas noć svojim tišinom uspavljuje.