Ćuti ne pitaj me ništa, ja nemam riječi,
koračajući našom ulicom prolaznici su pozdravljali
znaju me po tebi, zato ćuti ne pitaj me ništa
ja ne hodam svjesno, ja se molim tebi
lutajući gradom prosijaci mi se smiju
ćuti ne zovi moje ime, ti si ubica moje duše
i ne boli me, samo me kida
zato ćuti ne pitaj me ništa jer ne postojim
jer ne smijem se, radost je uvela
stojim tu pored rijeke, ona me nosi dalje
zato ćuti ne možeš me pitati ništa, jer mene nema
ja sam duh koji hoda!