Ostaću noćas sa neznancem,
pokloniću mu riječi
koje si iskidao.
Pokloniću mu dane koje si
u crno obojio.
Ostaću i piti do zore,
odati se porocima,
postati svačija
u duši lomljiva,
trnjem prekrivena
a voljeće dio mene
neke usnule sjene,
željeće usne moje
rasute poljupce,
blesave osmjehe.
Ostaću na ulici vremena
sa umornim prosijacima
na raskrsnici izgubljenih želja
i nadati se zori
drugačijoj od ove.
Neznanac će mi brisati suze
a ja ću biti mrva leda
u moru vremena,
imaće mene svi
ko poželi, ko hoće
samo ti anđele
ostao si bez mene
a ja i dalje volim te…