zaborav

Pogledaj let galeba,
što umorno luta dalekim pučinama
pogledaj neizbježnu sudbu
ovog napaćenog naroda
uzmi u šaku pjesak djetinjstva
podigni ruke ka nebu,
jedan tihi oblak reći će ti
da više ne postoje poznata lica
nema više ni nje, ni mene
ni tebe.
Nemani ugodnog mirisa
dalekog poljskog cvijeća.
Pogledaj rijeku bez daha
što ćutke plovi bez pozdrava
i vidjećeš samo odraz
neizbježnih sjećanja.
Uzmi u šaku bar mrvu smijeha
sakrije negdje na mjesec
svu zlobu i stradanje ovog naroda.
Šapnuće ti neke breze
da već milion godina
ne živi niko na kraju ulice
gdje smo nekad igrali žmirke.
Neće biti nas, ni te ulice.
sakriće se ptice,
slomiće se let umornog galeba,
uzmi u šaku tih milion godina
vidjećeš da zaborav nemirno luta,
sakrij u zvijezde djetinjstvo
jer nema više ništa
već odavno pala je zavjesa
na jedan putujući život,
zaborav je prekrio sve,
uzmi samo sjećanja,
privuci ih k srcu
jer samo su ona ostala
negdje u vazduhu
poput cvjetnih proljeća.
Osjetićeš na tren poznate poglede
i ne zaboravi tih milion godina
našeg davnog djetinjstva…

2001. godina