prrrr

Soba hladna,pomalo mračna
kiša setno pozdravlja jesenje jutro
još jedan novi dan na nebu isklesan.
Ispijam kafu u jutarnjem ludilu
pjesma sa radija šalje razdragane tonove
telefon zvoni, pitam se ko je
znam, još jednom pogrešan broj.
Otvaram dnevnik, listam lagano
i čujem glasove, osjećam prošlost
već kuca na vratima
donosi davnu radost, prošli život.
Gdje su sva ona poznata lica
gdje li nas je vihor života odnio
samo su duhovi prošlosti ostali
negdje na mokrim ulicama.
Koja je svrha prijateljstva
kad se pretvorilo u putujuća
sjećanja
Osjećam miris šuma
drhtanje srca, teških uzdaha.
Ostali su zapisi šareni i veseli
kao pjesma dalekih lastavica,
zaledili se osmjesi dragih prijatelja
nemirni prsti stranih ljubavnika.
Kiša i dalje dobuje,ne prestaje
podsjeća na pjesmu maturanata
u neke proljećne večeri
na rastanku srednjoškolskih ideala…

2001. godina